Fernand Braudel Center, Binghamton University

http://fbc.binghamton.edu/commentr.htm

 

Commentary No. 111, April 15, 2003

 

«Šok i stra­ho­poš­to­va­nje»?

 

Ame­rič­ki ja­stre­bo­vi su obe­ća­li da će nji­hov pre­ven­tiv­ni na­pad na Irak iza­zva­ti „šok i stra­ho­poš­to­va­nje“. Da li su to ostva­ri­li? Oni mi­sle da je­su. Ne­go, ko­ga je tre­ba­lo da šo­ki­ra­ju i ba­ce u ne­ve­ri­cu? Naj­ne­po­sred­ni­je, irač­ki re­žim i po­ma­ga­če u ze­mlji. Sje­di­nje­ne Dr­ža­ve su za­i­sta voj­no do­bi­le rat ve­o­ma br­zo, po­ka­za­lo se da smo po­gre­ši­li mi (mno­ge voj­ne lič­no­sti, ali i ja) ko­ji smo pred­vi­đa­li da su ve­će šan­se da rat bu­de du­go­tra­jan i te­žak. Ka­da je ne­sta­lo irač­ke vr­hov­ne ko­man­de, voj­na struk­tu­ra se ras­pa­la. Ipak, mo­ra da se ka­že, re­la­tiv­no br­za po­be­da za­pra­vo od­u­zi­ma va­lid­nost zva­nič­nom ame­rič­kom raz­lo­gu da kre­ne u na­pad jer je irač­ki re­žim na­vod­no pred­sta­vljao ne­po­sred­nu ozbilj­nu voj­nu pret­nju nje­go­vim su­se­di­ma ili Sje­di­nje­nim Dr­ža­va­ma.

Da li iz to­ga pro­iz­­la­zi da smo mi ko­ji smo sma­tra­li da je rat lu­dost po­gre­ši­li i u sve­mu osta­lom? Ne bih re­kao. U pr­vom po­gla­vlju ove knji­ge (na­pi­sa­nom sre­di­nom 2002) po­či­njem ovim re­če­ni­ca­ma: „Sje­di­nje­ne Dr­ža­ve pro­pa­da­ju? Ma­lo njih se da­nas sla­že sa tom tvrd­njom. Je­di­ni ko­ji se sla­žu su ame­rič­ki ja­stre­bo­vi ko­ji buč­no za­go­va­ra­ju po­li­ti­ku pre­o­kre­ta­nja tog sme­ra.“ Sa­da ja­stre­bo­vi sma­tra­ju da su u to­me us­pe­li. Sa­svim su se na­du­li od sa­mo­po­u­zda­nja. Kao da su pri­svo­ji­li Na­po­le­o­nov mo­to: „L’auda­ce, l’auda­ce, to­u­jo­urs l’auda­ce“. Na­po­le­o­nu je ko­ri­stio – ne­ko vre­me.

Ja­stre­bo­vi čak ni­su sa­če­ka­li ni kraj bor­bi da bi za­po­če­li kam­pa­nju pro­tiv Si­ri­je. Si­ri­ja je de­lom oda­bra­na za­to što ima spolj­nu po­li­ti­ku ko­ju SAD ne sma­tra pri­ja­telj­skom, igra ključ­nu ulo­gu na Bli­skom is­to­ku a u voj­nom smi­slu je prak­tič­no bes­po­moć­na. Poš­to oruž­je za ma­sov­no uniš­te­nje ni­je pro­na­đe­no u Ira­ku (ba­rem ni­je do ovog da­tu­ma) ame­rič­ka vla­da sa­da su­ge­ri­ra da ga ima u Si­ri­ji. Se­kre­tar od­bra­ne, Do­nald Ram­sfeld, ozna­čio je Si­ri­ju „dr­ža­vom kriv­cem“. Pred­sed­nik Buš ima jed­no­sta­van sa­vet za Si­rij­ce: tre­ba da sa­ra­đu­ju sa Sje­di­nje­nim Dr­ža­va­ma.

Sje­di­nje­ne Dr­ža­ve su preš­le iz Av­ga­ni­sta­na u Irak ne po­sti­gav­ši neš­to na­ro­či­to sem što su zba­ci­le pret­hod­ni re­žim i pre­da­le vlast jed­nom bro­ju lo­kal­nih voj­nih ko­man­da­na­ta – ukrat­ko, SAD su stvo­ri­le ono što se dru­gde na­zi­va „pro­ma­še­na dr­ža­va“. Ho­će li SAD sa­da ura­di­ti isto i u Ira­ku, pre­se­li­ti se odan­de na dru­go me­sto? Sa­svim mo­gu­će. A ako je Si­ri­ja sle­de­ća, ko je na re­du po­sle Si­ri­je? Pa­le­sti­na i Sa­u­dij­ska Ara­bi­ja ili Se­ver­na Ko­re­ja i Iran? Ne­ma sum­nje da su upra­vo u to­ku že­sto­ke ras­pra­ve u sa­ve­ti­ma ame­rič­kog re­ži­ma o pri­o­ri­te­ti­ma ali iz­gle­da da se uopšte ne do­vo­di u pi­ta­nje ho­će li SAD da na­sta­ve sa voj­nim an­ga­žo­va­njem. Ja­stre­bo­vi su iz­gle­da uve­re­ni da ima­ju (ili bi tre­ba­lo da ima­ju) bu­duć­nost sve­ta u svo­jim ru­ka­ma i ni­su po­ka­za­li ni naj­ma­nji znak skrom­no­sti po pi­ta­nju mu­dro­sti sop­stve­nog kur­sa. Pa naj­zad, ko­li­ko tru­pa ima pa­tri­jarh, što slav­no re­če Sta­ljin?

Tre­ba po­gle­da­ti pri­o­ri­te­te ko­je su ja­stre­bo­vi iz­gle­da po­sta­vi­li. Broj je­dan je ve­ro­vat­no pre­u­re­đe­nje Bli­skog is­to­ka što ob­u­hva­ta tri ključ­na ele­men­ta: eli­mi­na­ci­ja Sje­di­nje­nim Dr­ža­va­ma ne­pri­ja­telj­skih re­ži­ma, pod­ri­va­nje mo­ći (i mo­žda te­ri­to­ri­jal­nog in­te­gri­te­ta) Sa­u­dij­ske Ara­bi­je i na­me­ta­nje re­še­nja Pa­le­stin­ci­ma da bi pri­hva­ti­li ban­tu­stan­sko re­še­nje. Zbog to­ga su ja­stre­bo­vi od­mah po­kre­nu­li te­mu Si­ri­je kao no­ve „pret­nje“ bez­bed­no­sti Sje­di­nje­nih Dr­ža­va.

Dok se od­vi­ja ovo pre­u­re­đe­nje Bli­skog is­to­ka, ve­ru­jem da bi SAD ra­di­je za­mr­zli si­tu­a­ci­ju na se­ve­ro­i­sto­ku Azi­je. Di­rekt­na voj­na ak­ci­ja je ri­zič­na a ja­stre­bo­vi se na­da­ju da će is­ko­ri­sti­ti Ki­nu da na­go­vo­ri Se­ver­no­ko­rej­ce da ne idu da­lje u svo­jim nu­kle­ar­nim is­tra­ži­va­nji­ma. Na ovo bi mo­gli gle­da­ti kao na pri­vre­me­no pri­mir­je. Ta­kvo pri­mir­je bi omo­gu­ći­lo ja­stre­bo­vi­ma da se pr­vo po­za­ba­ve dru­gim stva­ri­ma a Se­ver­nom Ko­re­jom ka­sni­je, ka­da bu­du ima­li slo­bod­ni­je ru­ke. Na­i­me, ne­ma­ju na­me­ru da do­zvo­le se­ver­no­ko­rej­skom re­ži­mu da op­sta­ne.

Po mo­joj pro­ce­ni pri­o­ri­tet broj dva je do­ma­ći front. Ja­stre­bo­vi ho­će da na­pra­ve ame­rič­ki dr­žav­ni bu­džet ta­kav da u nje­mu ne­ma me­sta ni za šta dru­go sem za troš­ko­ve voj­ske. I ši­ri­će se na svim fron­to­vi­ma da bi sma­nji­li osta­le troš­ko­ve – sma­nji­va­njem sa­ve­znih po­re­za i pri­va­ti­zu­ju­ći što god mo­gu vi­še so­ci­jal­no i zdrav­stve­no osi­gu­ra­nje. Ta­ko­đe že­le da li­mi­ti­ra­ju opo­zi­ci­o­no de­lo­va­nje u ze­mlji – da bi sa­mi ima­li što vi­še slo­bo­de da se ba­ve ostat­kom sve­ta i da bi obez­be­di­li da stal­no osta­nu na vla­sti. Ne­po­sre­dan za­da­tak je da se ta­ko­zva­ni Ukaz o pa­tri­o­ti­zmu ko­ji sa­dr­ži kla­u­zu­lu po ko­joj is­ti­če za tri go­di­ne, usvo­ji za stal­no. Do sa­da se Ukaz o pa­tri­o­ti­zmu ko­ri­stio pre­vas­hod­no pro­tiv oso­ba arap­skog ili mu­sli­man­skog iden­ti­te­ta, ali se mo­že oče­ki­va­ti da sa­ve­zni or­ga­ni po­ste­pe­no pro­ši­re nje­go­vo po­lje de­lo­va­nja. Iz­bo­ri 2004. go­di­ne bi­će od pre­sud­nog zna­ča­ja za oba­ fron­ta.

Evro­pa je ve­ro­vat­no pri­o­ri­tet broj tri. Ja­stre­bo­vi­ma se či­ni da je te­že slo­mi­ti kič­mu Evro­pi ne­go Bli­skom is­to­ku ili opo­zi­ci­ji u ze­mlji. Zbog to­ga će ve­ro­vat­no ma­lo po­če­ka­ti, ra­ču­na­ju­ći na ši­re­nje šo­ka i stra­ho­poš­to­va­nja ko­ji bi fa­tal­no osla­bi­li vo­lju Evro­plja­na. U slo­bod­no vre­me, ja­stre­bo­vi mo­gu za­tra­ži­ti da tru­pe bu­du po­sla­te u Kam­bo­džu, da SAD raz­mo­tre no­vu in­va­zi­ju Ku­be i na dru­ge na­či­ne de­mon­stri­ra­ju svo­ju sna­gu ši­rom sve­ta.

Mo­ra se re­ći da ame­rič­ki ja­stre­bo­vi raz­miš­lja­ju oho­lo. „L’auda­ce, l’auda­ce, to­u­jo­urs l’auda­ce.“ U pr­vom po­gla­vlju sam ta­ko­đe re­kao da su Sje­di­nje­ne Dr­ža­ve „usa­mlje­na su­per­si­la ko­joj ne­do­sta­je istin­ska moć, svet­ski li­der ko­jeg ni­ko ne sle­di a ma­lo njih poš­tu­je, na­ci­ja ko­ju opa­sno za­hva­ta glo­bal­ni ha­os ko­ji ne mo­že da kon­tro­li­še“. Tu pro­ce­nu i da­nas po­tvr­đu­jem, kon­kret­no u sve­tlu ame­rič­kog voj­nog osva­ja­nja Ira­ka. Stav mi se te­me­lji na sop­stve­nom uve­re­nju da je opa­da­nje ame­rič­ke mo­ći u svet­skom-si­ste­mu struk­tu­ral­no i ni­je sa­mo re­zul­tat gre­ša­ka po­li­ti­ke ko­ju su vo­di­le pret­hod­ne ame­rič­ke vla­de. Što je uči­nje­no ne mo­že se pro­me­ni­ti. Na­rav­no, po­li­ti­ka se mo­že vo­di­ti in­te­li­gent­no, a upra­vo sa­da se ta­ko neš­to uopšte ne ra­di.

Struk­tu­ral­no pro­pa­da­nje ima dve glav­ne kom­po­nen­te. Pr­va je eko­nom­ska a dru­ga po­li­tič­ko-kul­tur­na. Eko­nom­ska kom­po­nen­ta je za­i­sta sa­svim jed­no­stav­na. Što se ti­če osnov­nih po­ten­ci­ja­la – do­stu­pan ka­pi­tal, ospo­so­blje­nost lju­di, is­tra­ži­vač­ki i raz­voj­ni ka­pa­ci­tet – Za­pad­na Evro­pa i Ja­pan/Is­toč­na Azi­ja su na kon­ku­rent­skom ni­vou sa SAD. Ame­rič­ka mo­ne­tar­na pred­nost – ko­ja po­či­va na či­nje­ni­ci da se do­lar ko­ri­sti kao re­zer­vna va­lu­ta – ne­sta­je i ve­ro­vat­no će usko­ro pot­pu­no ne­sta­ti. Ame­rič­ka pred­nost u voj­noj sfe­ri pre­tva­ra se u du­go­roč­nu šte­tu u eko­nom­skoj sfe­ri, poš­to od­vra­ća ka­pi­tal i ino­va­ci­je od pro­iz­vod­nih pred­u­ze­ća. Ka­da svet­ska pri­vre­da, iz svo­je sa­da već du­go­traj­ne stag­na­ci­je, poč­ne da oži­vlja­va, i za­pad­no­e­vrop­skim i ja­pan­skim/is­toč­no­a­zij­skim pred­u­ze­ći­ma će naj­ve­ro­vat­ni­je ići bo­lje ne­go pred­u­ze­ći­ma u SAD.

Svo­je po­la­ga­no eko­nom­sko pro­pa­da­nje u od­no­su na glav­ne tak­ma­ce, Sje­di­nje­ne Dr­ža­ve tri­de­set go­di­na uspo­ra­va­ju po­li­tič­kim i kul­tur­nim me­to­da­ma. Sje­di­nje­ne Dr­ža­ve su te­me­lji­le svo­je pra­vo da ta­ko ra­de na osta­ci­ma le­gi­tim­no­sti (kao pred­vod­ni­ka slo­bod­nog sve­ta) i po­sto­ja­nju So­vjet­skog Sa­ve­za. Ras­pad So­vjet­skog Sa­ve­za ozbilj­no pod­ri­va ta­kvo sta­nje i omo­gu­ća­va anar­hi­ji svet­skog-si­ste­ma da se raz­mah­ne – „et­nič­ke“ ra­to­ve u biv­šem So­vjet­skom Sa­ve­zu i Ju­go­sla­vi­ji, gra­đan­ske ra­to­ve u broj­nim afrič­kim ze­mlja­ma, dva Za­liv­ska ra­ta, ši­re­nje rak-ra­ne ko­lum­bij­skog gra­đan­skog ra­ta i ozbilj­ne eko­nom­ske re­ce­si­je u jed­nom bro­ju ze­ma­lja Tre­ćeg sve­ta.

Pod Ro­nal­dom Re­ga­nom, Džor­džom Bu­šem sta­ri­jim i Bi­lom Klin­to­nom, Sje­di­nje­ne Dr­ža­ve su na­sta­vi­le da pre­go­va­ra­ju sa Za­pad­nom Evro­pom i Ja­pa­nom/Is­toč­nom Azi­jom da bi ih za­dr­ža­le ma­nje-vi­še na is­toj, na­šoj, stra­ni u ono­me što je u suš­ti­ni su­kob Se­ver-Jug. Ja­stre­bo­vi u vre­me Džor­dža Bu­ša si­na od­ba­cu­ju ovu stra­te­gi­ju i za­me­nju­ju je jed­no­stra­nim ma­či­zmom. Svu­gde se us­pra­vlja­ju a ame­rič­ka po­be­da nad Sa­da­mom us­pra­vlja­će ih još vi­še. To se do­ga­đa ne upr­kos, već upra­vo zbog či­nje­ni­ce da je osta­li deo sve­ta to­li­ko uža­snut.

Uoči­te dve stva­ri u ve­zi le­gi­ti­mi­te­ta. Sje­di­nje­ne Dr­ža­ve su mo­ra­le iz Sa­ve­ta bez­bed­no­sti Uje­di­nje­nih na­ci­ja u mar­tu da po­vu­ku re­zo­lu­ci­ju ko­ju su pod­ne­le na­da­ju­ći se po­drš­ci za na­pad na Irak. Reč je bi­la o ne­če­mu što je bi­lo iz­u­zet­no va­žno za SAD, u šta su ulo­ži­le sav svoj trud, pa i po­no­vlje­ne te­le­fon­ske po­zi­ve Džor­dža Bu­ša li­de­ri­ma ši­rom sve­ta. Po pr­vi put za pe­de­set go­di­na Sje­di­nje­ne Dr­ža­ve ni­su us­pe­le da do­bi­ju jed­no­stav­nu ve­ći­nu od de­vet gla­so­va u Sa­ve­tu bez­bed­no­sti. Po­ni­ža­va­ju­će.

Dru­go, uoči­te ka­ko se ko­ri­sti reč „im­pe­ri­jal­ni“. Do pre dve go­di­ne svet­ska le­vi­ca je ima­la is­klju­či­vo pra­vo da go­vo­ri o im­pe­ri­ja­li­zmu. Od­jed­nom su ja­stre­bo­vi po­če­li da ko­ri­ste taj ter­min sa po­zi­tiv­nom ko­no­ta­ci­jom. A za­tim je Za­pad­na Evro­pa, ko­ja uopšte ni­je bi­la le­vo ori­jen­ti­sa­na, po­če­la da ga ko­ri­sti da iz­ra­zi svo­ju za­bri­nu­tost što se Sje­di­nje­ne Dr­ža­ve po­na­ša­ju kao im­pe­ri­jal­na si­la. A od pa­da Sa­da­ma Hu­se­i­na reč se od­jed­nom po­ja­vlju­je u sko­ro sva­koj no­voj pri­či. Im­pe­ri­jal­ni (im­pe­ri­ja­li­zam) je ter­min ko­ji gu­bi pre­sti­žnost, ma­kar ja­stre­bo­vi mi­sli­li da je pa­met­no da ga upo­tre­blja­va­ju.

Voj­na si­la ni­ka­da u isto­ri­ji sve­ta ni­je bi­la do­volj­na da se sa­ču­va nad­moć. Od suš­tin­ske va­žno­sti je le­gi­tim­nost, ko­ju pri­zna­je zna­ča­jan deo sve­ta, ako ne baš svi. Ame­rič­ki ja­stre­bo­vi su ova­kvim ra­tom ozbilj­no pod­ri­li le­gi­tim­nost svo­je ze­mlje i ta­ko ne­po­vrat­no osla­bi­li Sje­di­nje­ne Dr­ža­ve na ge­o­po­li­tič­koj sce­ni.


by Immanuel Wallerstein

[Sva prava zadržava Imanuel Valerštajn; distribuira Agence Global. Radi sticanja prava na objavljivanje, uključujući i pravo na prevođenje i postavljanje na nekomercijalne sajtove, kontaktirajte: rights@agenceglobal.com, 1.336.686.9002 ili 1.336.286.6606. Dozvoljeno je skidati tekstove, slati ih drugim osobama elektronski ili putem e-maila, pod uslovom da esej ostane neizmenjen a copyright obaveštenje bude objavljeno. Autora možete kontaktirati na: immanuel.wallerstein@yale.edu.

 

Ovi komentari, koji se dvaput mesečno objavljuju, imaju nameru da budu osvrt na trenutnu situaciju u svetu, viđenu iz dugoročnije perspektive, a ne iz perspektive neposrednih novinskih članaka.]

 

Email this Commentary to a colleague

______________________________________________

Go to List of Commentaries

Go to Fernand Braudel Center Homepage